Zrnca slavnih stečena u XVI stoljeću, ali u to vrijeme bio je korišten isključivo za ukrasne svrhe. Počeli su jesti samo od 18. stoljeća, i samo žito. Nitko nije odlučio probati mahune sami. To je prvi put napravljen u Italiji. Talijani su im se toliko voljeli da su donijeli novu vrstu graha - zeleni grah. Nesumnjiva prednost ove biljke bila je njegova jednostavnost u uzgoju.
Zeleni grah bogat je folnom kiselinom, karotenom, vitamin E , C, B. Sadrži velike količine cinka, kalcija, kalija, željeza i drugih korisnih elemenata u tragovima, kao i šećera, proteina i vlakana. Prednosti zelenog graha su da sprječavaju štetne učinke slobodnih radikala na tijelu, poboljšavaju stanje noktiju, kosu i koži.
Korisna svojstva zelene grah šire se u probavni sustav, djelotvorna u različitim kožnim bolestima, bronhitisu, reumatizmu, dijabetesu, potiče stvaranje crvenih krvnih stanica, smanjuje razinu šećera u krvi. Osim toga, poznato je da ljudi koji ga redovito jedu razlikuju se od mira i ravnoteže.
Što se tiče hranjive vrijednosti zelenih graha, na 100 g proizvoda postoje 3 g ugljikohidrata, 0,3 g masti i 2,5 g proteina, a sadržaj kalorija je 23 kcal, što čini ovu raznolikost neophodnom za ljude koji žele izgubiti težinu.
Bogata prehrambenim vlaknima, zeleni grah, zbog niskokaloričnog sadržaja, je prehrambeni proizvod. Njegova je korist bila cijenjena od strane ljudi u antici. Posude od zelene grede se preporučuju za kronične bolesti bubrega, ekcem, gastritis, ulkus, kronični pankreatitis, tuberkulozu, reumatizam, ateroskleroza , aritmije i dijabetesa. Grah ove vrste pomaže smirivanju živčanog sustava, pojačava sekrecijsku funkciju želuca i sprečava taloženje kamenca. Osim toga, uporaba zelene grede je normalizacija metabolizma soli u tijelu.
Šteta zelenog grahaUz prednosti, zeleni grah može uzrokovati tijelo i štetu, stoga biste trebali izbjegavati pojesti u bolestima poput kolitisa, gihta, raznovrsnih bolesti crijeva, kao i povećane kiselosti želuca. Odbiti od jesti zeleni grah treba biti i starije osobe.