Zašto ljudi počinju biti prijatelji? Jesu li ti ljudi posebno, a ne drugi? Što ih povezuje?
Odgovoriti, čini se, jednostavno - zajednica likovi interesi, podsvjesnu želju da ne budemo sami - to nam se čini kao psihologija prijateljstva na prvi pogled. No, iz nekog razloga, nakon što se pogleda, ispada da je suprotno.
Koja je psihologija prijateljstva?U stvarnom životu često susrećemo potpuno nelogične i kontradiktorne primjere kada ljudi s radikalno različitim psihopatima doslovno ne mogu živjeti jedni druge. Jedan je techie, rogobran, koji vidi samo racionalnost u svemu i daje ciničnu procjenu svakom fenomenu, a druga je romantična, nezainteresirana, pjesnička osoba ... ali, kako kažu, ne prolijevajte vodu. Zašto? Postoji mišljenje da je u ovom slučaju glavni razlog njihovog prijateljstva upravo suprotno! Oba od njih proizlaze iz drugog upravo onoga što nemaju, i što god žele, ali kako kažu, Bog nije dao ... U ovom se slučaju nikada ne priznaju u svom životu, a kamoli da to kažu na uho ... Oni međusobno raspravljaju u bilo kojoj prigodi, ne mogu stvoriti konsenzus o bilo čemu, ali su privučeni međusobnoj komunikaciji, pa, barem praska!
Tipičan primjer takvog odnosa je prijateljstvo Ruffa i Karasa iz poznate bajke Saltykov-Shchedrin.
Prethodni primjer, naravno, više se odnosi na muškarca, tako da govori, "intelektualno" prijateljstvo, čija je osnova razmjena činjeničnih informacija i njihova vrednovanja, tj. minimum emocija , uz maksimalnu logiku ...
Bilo poslovne - psihologija prijateljstva žena! Jebi logiku! Pakao s činjenicama! Emocije i senzacije - alfa i omega psihologija žena! A prijateljstvo između njih prvenstveno je oluja emocija i nijansi polutonova. Žene su satima spremne raspraviti nešto važno za njih, nešto što čovjek nikad neće paziti u životu!
Tipičan primjer takvog prijateljstva je da je Gospa ugodna u svakom pogledu, a Gospa je jednostavno ugodno od Gogolovih "Dead Souls".