Mazsalaca
Mazsalaca je mali latvijski grad koji se nalazi u blizini estonske granice. S južne i istočne strane grad je prošao uz rijeku Salasu. Ovo mjesto obilježeno je slikovitim mjestima, koje predstavljaju prirodni rezervat i park prirode.
Opće informacijeZemljopisni položaj grada jasno pokazuje da su prva naselja ovdje bila u antici. Prvo, prisutnost rijeke stvorila je izvrsne uvjete za živote ljudi koji su živjeli samo na štetu poljoprivrede i stoke, a drugo, na području Mazsalake, prešao je jedan od glavnih cesta suvremene države: Ruyinen - Ainaži , Valmiera - Pärnu.
Tijekom arheoloških istraživanja, istraživači su otkrili da je 5000 godina prije Krista. ovdje je bilo ribarsko mjesto. Sam naziv grada prvi put se spominje u dokumentima iz 1861. U to je vrijeme grad počeo stanovništvo, a popis 1918. godine pokazao je da je stanovništvo Mazsalake doseglo 1100 ljudi. U to vrijeme selo se sastojalo od 87 kuća, a Mazsalace dobio je status grada.
Do danas je gradsko stanovništvo 1500 ljudi, koje se nalaze na 2,7 četvornih kilometara.
Što vidjeti?Mali grad ima vrlo skromne znamenitosti. Glavna arhitektonska vrijednost Mazsalake je luteranska crkva sv . Ane . Izgrađena je na temeljima crkve sv. Marije, podignuta 1533. Godine. Poljsko-švedski rat potpuno uništio hram i iz nje ostao teško prepoznatljivi zidovi. Godine 1697. Charles XI, kao da pokušava ispraviti pogrešku svojih predaka, naredio je obnavljanje hrama. Stajao je gotovo 200 godina, a 1890. crkva je srušena, a na mjestu je postavljena protestantska crkva koja je preživjela u naše vrijeme.
Glavna prirodna atrakcija Mazsalake može se smatrati rijekom Salaca , koja je potaknula postojeće parkove. Rijeka potječe iz jezera Burtnieku, koji prema legendi, zadržava veliku moć. Naravno, lokalne zajednice nas uvjeravaju da je rijeka zasićena nepoznatom silom, zato je nužno plivati s moćom prirode.
U blizini grada se nalazi sjeverozapadna rezervata biosfere , na svom području nalazi se prekrasan park Skaniaiskals. Čini se da je teritorij rezervi zaštićen nepoznatim silama. Nikada neće padati dodatni pad kiše ili snježnih pahuljica. Kada je u susjednom gradu Salacgriva ima jakih kiša, onda je nebo jasno iznad parka, a ako je u Aloja puno snijega pa onda pored Mazsalake mogu ležati samo tanki bijeli "veo", koji samo ukrašava prostor i ne smeta stanovnicima i turistima. Možda je ova osobina poznata po parku.
Dolina Salace nalazi se uz sjevernu stranu Sjevernog Vidzeme rezervata, koja također pripada Mazsalaca. Ova zemlja je prožeta legendi i legendi. Pješačenje uz Dolinu neće izgledati dosadno. U parku se nalazi borova s dvostrukim prtljažnikom, ali ima lijen na korijenima. Ovo je stablo nadimak "Piso Werewolf".
Još jedno slavno mjesto u dolini Salaca je ogroman kamen , prema folklornom, žalio je sam Velez. Paganski bog je dao zavjet da bi prije zore izgradio most preko rijeke i da nije imao vremena. Na ovom kamenu je prolio samo njegovu suzu. Vjeruje se da se dodirivanjem kamena može naplaćivati božanska energija. U dolini nalazi se i špilja Veles i zvuk rocka.
Meteorit u Mazsalcu
Mirni i miran grad Mazsalaca 2009. godine postao je heroj svih novinskih programa baltičkih država. Prvi koji je izjavio o padu meteora, u blizini malog grada, bio je švedski televizijski kanal, Latvije , Tele2. Izdali su akutnu reportažu s padom malog meteora. Na filmu je jasno vidjela eksploziju, koja je nastala iz susreta kozmičkog tijela s zemljom, a nakon toga je prikazan oblikovani lijevak. Tijekom sljedećih dana nije posjetio ni jedan desetak novinara koji su htjeli razgovarati sa svjedocima ili pronaći druge dokaze o tome što se dogodilo. Nakon što je događaj privukao pozornost ne samo televizijskih posada, nego i svjetske zajednice, televizijski kanal Tele2 priznao je da je to samo miting. Tako su Šveđani htjeli "inspirirati latvijsku zajednicu".
U svakom slučaju, ali o Mazsalaku učili su diljem svijeta. I nakon vala ogorčenja, od onoga što se dogodilo, bilo je mnogo izvješća o prekrasnoj prirodi tih mjesta.
Kako doći? Kroz Mazsalaca je regionalna cesta P21, koja na jugozapadu grada susreće autocestu P16. Na žalost, u gradu nema željezničkog kolodvora, koji je u potpunosti demontiran 2007. godine.