Koncept hipohondrije dogodio se iz drevnog grčkog jezika i u doslovnom prijevodu znači - hipohondrija. U ovom području, prema starim Grcima, izvor bolesnog stanja bio je lokaliziran. U suvremenoj psihijatriji i psihologiji, opsesivni hipohondriji nazivaju se mentalni poremećaji i koristi se pojam "hipohondrični poremećaj". Na ruskom jeziku, riječ se koristi za identifikaciju osobe koja stalno žali na njegovo zdravlje. Boji se ugovaranju bilo koje bolesti, a ako se osjeća dobro, počinje se oprostiti svojoj obitelji i prijateljima, vjerujući da su njegovi dani numerirani.
Simptomi hipohondrije:
Većina ljudi s hipohondrijom brine o prisutnosti fizičkih ili organskih bolesti. Njihove pritužbe mogu biti prostorno (umor, slabost) i lokalne: bol u srcu, u želucu, itd. Hipohondrijci se nadahnule iz stručne literature. Pronašli su većinu tamo opisanih simptoma. Ali oni ne lažu i ne pretvaraju se. Iskreno vjeruju da su bolesni. Pa kako se nositi s hipohondrijom? Prvo, potrebno je utvrditi njezine uzroke, simptome i ozbiljnost te, ovisno o tome, provoditi terapijsku terapiju. Drugo, uvjeriti pacijenta na liječenje. Treće, da podupru pacijenta i ni u kojem slučaju da pokažete da ga ne vjerujete.
Točni uzroci ovog poremećaja još nisu poznati. Međutim, postoji niz čimbenika koji doprinose i koji pogađaju bolest:
Ovo stanje je vrlo teško liječiti. To je zbog činjenice da pacijenti odbijaju vjerovati da su sve njihove bolesti plod mentalnog ili emocionalnog poremećaja. Cilj liječenja je pomoći u normalnom funkcioniranju hipohondriaka, unatoč svim njihovim zamišljenim simptomima. Također je potrebno promijeniti mentalne i bihevioralne klišeje koji su temelj kršenja. Početna faza liječenja je kritično razdoblje. Pacijent sa svojom snagom se bori s liječenjem i mijenja liječnika, u nadi da će novi stručnjak potvrditi sve svoje strahove o brojnim bolestima. Postavlja se pitanje kako liječiti hipohondriju, ako se pacijent ne želi oporaviti od njega?
Najčešće se liječenje provodi u tri područja:
Napad hipohondrije može se ponoviti čak i nakon uspješnog liječenja pa pacijent treba stalnu pažnju i kontrolu. Razumijevanje u timu i obitelji može ublažiti simptome i pomoći hipohondriji da se nosi s tom bolesti. Uspjeh liječenja ovisi uglavnom o drugima, jer je nemoguće sami se riješiti hipohondrije.