Da bi preživio u uvjetima još uvijek divlje prirode, čovjek je imao u sebi nekoliko vitalnih instinktivnih vještina čija je pojava bila jedina želja - preživjeti u uvjetima koji nisu prilagođeni za to.
Instincija ljudskog samo-očuvanja jedan je od najizraženijih obrambenih mehanizama našeg tijela. Da bismo ostvarili njegovu vrijednost, potrebno je razumjeti kako je on na isti način na koji nas može zaštititi.
U ljudima ovaj instinkt ima nekoliko oblika njegove manifestacije:
Povrede instinkta samoodržanja danas se javljaju na štetu utjecaja na razvoj osobe kao osobe socijalnih i psiholoških čimbenika. Osoba postaje manje podložna subliminalnim alarmima, pa čak i očiglednoj opasnosti. Glavno oružje unutarnjeg "zaštitnog štita" našeg tijela je osjećaj straha koji nam pomaže shvatiti složenost situacije i vagati naše stvarne fizičke sposobnosti. Među ljudima koji nemaju instinkt samo-očuvanja uključuju se samoubojstva. Psiholozi vjeruju da ljudi koji su položili ruke na sebe djeluju na neobičan način ljudskoj psihi. Takvo djelo može obavljati samo osoba depresivna i ograničena u manifestacijama slobode.
Globalni trend globalizacije već se praktično suočava s tim zadatkom, budući da se ljudi u društvu osjećaju najviše zaštićeni i instinktivno ugrađeni u njih, počeli su primitivni ponašanje zaboravljeni i blijedi. Ali ako ste i dalje zainteresirani za pitanje kako onemogućiti instinkt samoodržanja, onda se ispod vaših preporuka prikazuju kako bi se to olakšalo.
Te tehnike možete upotrijebiti da neutraliziramo djelovanje instinkta samo-očuvanja, utječući na izvor straha i iskustava. Naravno, prekomjerni strah od življenja punog života sprječava nas da ostvarimo svoje ambicije, ali treba imati na umu da naše tijelo nema transcendentalne sposobnosti pa se stoga ne preporučuje potpuno uklanjanje unutarnjeg zaštitnog mehanizma.