Gotovo svaka žena, posebno u mladoj dobi, barem je jednom bila suočena s bolestima mokraćnog sustava. Nakon temeljitog pregleda često se otkriva hidronefroza bubrega - nažalost, liječnici rijetko objašnjavaju, ostavljajući pacijenta potpuno u mraku. Međutim, iznimno je važno posjedovati takve informacije jer je pouzdano poznavanje patologije i razumijevanja vlastite bolesti važan dio uspješnog liječenja.
Bolest u pitanju, u biti, je transformacija bubrega.
Zbog kršenja protoka mokraće, a time i zadržavanja u tijelima sustava izlučivanja, povećava se pritisak (hidrostatika) u zdjelici i čašicama bubrega. Zbog tog stanja oni se šire, što zauzvrat dovodi do stiskanja krvnih žila, pogoršanja prehrane organa, njihovog funkcioniranja, razvoja atrofnih procesa u parenhimu.
U većini slučajeva postoji hidronefroza jedini bubreg. To se objašnjava činjenicom da u slučaju patološke akumulacije urina u jednom od organa, drugi uzima dvostruko opterećenje kako bi eliminirao biološku tekućinu, kompenzirajući disfunkciju.
Bilateralna hydronephrosis bubrega, u pravilu, razvija se u pozadini ranijih bolesti mokraćnog sustava, koja je također napredovala u oba uparena organa.
Prema stupnju do kojeg ozlijeđeni bubreg može obavljati svoje izravne funkcije razlikuju se tri faze opisane bolesti:
U dijagnozi bubrežne hidronefroze važno je stanje parenhima (tkiva koja prekriva površinu) organa. Ovisno o intenzitetu oštećenja, bolest je 3 stupnja:
Zbog takvih čimbenika nastaje kongenitalna patologija:
Uzroci hidronefroze stečeni nakon poroda su:
U pravilu, napredovanje hidronefroze je neprimjetno pacijentu. Jedini karakterističan simptom bolesti je bolna bol koja je stalno prisutna, bez obzira na položaj tijela i doba dana. Ponekad se povećava tjelesna temperatura ako se infekcija pridruži. U rijetkim slučajevima postoji izlučivanje krvi u urinu.
U kasnim fazama bolesti, sve kliničke manifestacije zatajenja bubrega su inherentne.
Ispitivana patologija može biti komplicirana nekim poremećajima koji su opasni za zdravlje i život: