Povraćanje nije neovisna bolest, već je simptom nekih bolesti i poremećaja, poput trovanja hranom, gastrointestinalnih bolesti, ozljeda glave, opće opijenosti tijela i tako dalje. Ovaj neugodan fenomen zastrašuje djecu i roditelje. Prije nego što odlučite kako zaustaviti povraćanje u djeteta i treba li to učiniti načelno, morate odrediti njezine uzroke. Pored toga, roditelji se ne moraju paničariti i smiriti dijete. Činjenica je da su centri odgovorni za gag refleks u djetetu u mozgu i strah samo izaziva njihovo iritacije.
Nakon što je postalo jasno zašto je dijete imalo refleks povraćanja, treba odrediti što može pomoći dijete s povraćanjem. Ako je to uzrokovano trovanjem hranom, trebali biste odmah ispirati želudac. Ako je uzrok ozljeda, upala ili zarazna bolest, trebali biste odmah nazvati hitnu pomoć - onda se ne možete nositi sa sobom.
Kada pomažete, učestalost emetskih poticaja je važna. Ako se napadaji ne javljaju više od jednom svaka tri sata, to ne bi trebalo uzrokovati nikakvu zabrinutost. Glavni zadatak roditelja u ovom slučaju je da se ravnoteža vode i elektrolita vrati u djetetovo tijelo, neprestano mu ponuditi piće - često, ali u malim dijelovima, kao i otopina mineralnih soli, poput rehidrona. U ovom slučaju, bolje je odgoditi od hranjenja djeteta na neko vrijeme, kako ne biste izazvali recidiv. Hranu treba ostaviti najmanje 8 sati nakon posljednjeg povraćanja.
Treba imati na umu da povraćanje može biti zaštitna reakcija tijela, kao npr. U slučajevima teških trovanja. U tom slučaju, povraćanje se ne smije zaustaviti - tijelo se mora riješiti otrovnih tvari kako bi se izbjeglo još teže trovanja.
Prihvatiti pomoć lijekova koji sprečavaju povraćanje, trebao bi biti samo prstohvat. Na primjer, s infekcijom rotavirusom, dijete može doživjeti nekontrolirano povraćanje, što može rezultirati dehidracijom. U tom slučaju, kako biste izbjegli razvoj ovog postupka, možete koristiti lijek. Kako prestati s povraćanjem djece, bolje je konzultirati stručnjaka, jer imenovanje antiemetikog lijeka ovisi o mnogim pojedinačnim čimbenicima. I treba imati na umu da ovo nije rješenje problema, već samo privremena mjera za zaštitu djeteta od razvoja negativnih posljedica na pružanje kvalificirane medicinske skrbi.