Tko je među nama barem jednom u svom životu nije pokušavao napisati pjesništvo ili nije izmišljao rimske retke voljeni brzo da izvorno čestitaju bliskoj, draga osobi s tekstom koji može izazvati oluju emocija divljenja ili uzbuđuje čovjeka riječima ,
Mnogi bi se složili da je poezija idealni i sofisticirani način izražavanja vlastitih misli, osjećaja i mišljenja. Ali, nažalost, danas takva metoda objašnjenja nije toliko važna i zahtjevna u društvu. Zato je prije nešto više od deset godina osnovan Svjetski dan poezije - koji nas poziva na razmišljanje o tome koliko "genija olovke" su među nama, o kome nećemo ni pogoditi.
Zahvaljujući suvremenim komunikacijama, mnogi doista talentirani pisci uspijevaju pokazati plodove svoje kreativnosti u društvenim mrežama ili u uskom krugu prijatelja i rođaka. Međutim, postoji mnogo dokaza da naša kultura u 21. stoljeću jednostavno umire i treba hitnu intervenciju i privlačenje ljudi na stihove, romantiku i pisanje pjesama.
U vezi s tim, 5. studenog 1999. UNESCO-ova udruga na 30. kongresu u Francuskoj potpisala je rezoluciju o osnivanju Svjetskog dana poezije koja se obilježava 21. ožujka (Svjetski dan poezije). Godine 2000., prvi put slavljeni praznik imao je za cilj oživljavanje pjesničke kulture, upoznavanje s kreativnim aktivnostima i razvojem poezije, a ne samo ljudima, ali i komercijalnim izdavačkim kućama i medijima.
Još uvijek nije poznato tko je bio prvi autor na svijetu ove pjesme. Prema jednom poznatom povjesničaru, Thomas Pikok, kći sumerskog vladara, En-khedu-ana, zvučao je kao neobična himna, u čast slavljenja bogova, koja je postavila prvi kamen u formaciju pjesništva starih ljudi.
Inicijativa za uspostavljanje ovog praznika pripada jednoj poznatoj američkoj pjesnici Tese Webb. Ponudila je da izabere datum slavljenja Virgilovog rođendana, velikog filozofa i pjesnika, koji je izazvao odobrenje mnogih, a već 1951. godine u zemljama Amerike i Europe, slavlje je već održano 15. listopada.
Ako ga uzmemo dublje, Svjetski dan poezije pojavio se nekoliko stoljeća kasnije nakon pojave pisanja. U tim teškim vremenima sastavljali su ode u kojima su slavljeni ratnici, branitelji i rudari. Sada je to više oblik samoizražavanja nego potreba da netko pjeva i divi nekome, kao što je bio u dane Homera i Sofokla, pa takva poezija drukčije doživljava društvo.
Ipak, ne može se svađati s činjenicom da kada prvi konsonant, isprepletene linije leže na listi papira i stvore divno zvonce, gdje se sve toliko iskreno i srdačno kaže, to oduševljava, nadahnjuje da radi i daje snagu da nastavi dalje.
Na inicijativu UNESCO-a, u mnogim europskim zemljama i Americi, ovaj dan slavi se na razini nacionalnog odmora. U pravilu, 21. ožujka, na Svjetski dan pjesništva, organiziraju se gala večeri, na kojima se mnogi mladi novakori pomažu upoznavanju iskusnijih stručnjaka iz područja književnosti i pisanja, čitaju svoje djela javnosti, dobivaju vrlo korisne savjete i jednostavno opuštaju kulturno u društvu kreativnih ljudi. Takvi događaji dopuštaju izdavačima pružanje usluga onima koji žele krenuti naprijed i rasti, a ne pokapati svoj talent.
Također, Međunarodni dan pjesništva svečano slavi studenti filoloških fakulteta, škola, izdavačke kuće časopisa, novina i almanaka.