Meadowsweet je višegodišnja biljka s ogoljelom rižu, visokom stabljikom i malim bijelim i žutim cvjetovima s izraženom aromatskom mirisom meda. Raste uglavnom u močvarnoj močvarici. Za upotrebu u medicinske svrhe prikuplja se početkom ljeta, tijekom razdoblja cvatnje. Škampi s tjesteninom imaju veliki broj korisnih svojstava i široko se koriste u službenoj farmakopeji iu tradicionalnoj medicini.
U medicinske svrhe najčešće se uzima trava (lišće i stabljike) livade i korijena, rjeđe cvijeće. Koristi se meso i infuzije Labaznika:
Biljka sadrži veliku količinu vitamina C, tanina, flavonoida, kalkona, tragova kumarina. Osim toga, u travi medvjedišta prisutni su eterična ulja (uglavnom u bojama), kataeni, fenolni ugljik (ellagični i kafeinski) kiseline, salicilni aldehid, kamfor i masne kiseline. U korijenima u većim količinama sadrži tanine i antioksidante, škrob. Meadowsweet ima izražene dijafetske, diuretske, analgetičke i protuupalno svojstvo. Ima astringentne i antihelmintičke učinke.
Zbog izraženog diuretickog efekta i povezanog pada krvnog tlaka, usprkos svim ljekovitim svojstvima, uporaba meadowsweta je kontraindicirana za hipotenziju i zahtijeva znatan oprez pri kršenju funkcije bubrega. Osim toga, biljka je kontraindicirana u:
Za gutanje, suhe sirovine (trave ili korijena) obično se pržuju po brzini od 1 žlice po 0,5 litara vode i piju u malim dozama (1 / 2-2 žlice, do 4 puta dnevno).
Kada piju caj od cvjetova Labaznika, obično uzimaju dvije žličice po šalici kipuće vode, ali dugo ne inzistiraju (oni se piju poput običnog čaja). Maksimalna dopuštena doza nije više od 10 g suhih sirovina dnevno. Treba napomenuti da iako ova biljka nije previše toksična, to u velikim dozama izaziva mučninu i povraćanje, a uz značajnu predoziranost to može dovesti do ozbiljnih trovanja.