Svaki dan u svijetu postoje različite konfliktne situacije, ponekad njihov ishod može biti zadovoljavajući samo za jednu od stranaka, a ponekad i put od sukoba do pomirenja zaraćenih stranaka može se dogoditi s pozitivnim putem za oboje. Dakle, jedna od metoda rješavanja sukoba, kroz sudjelovanje treće strane koja je neutralna, zainteresirana samo za rješavanje spora, je postupak posredovanja.

U pravu, medijacija je jedna od alternativnih tehnologija rješavanja sukoba. Treća strana je posrednik, kroz koji stranke razvijaju specifični sporazum o situaciji sukoba. Stranke kontroliraju proces prihvaćanja alternative radi rješavanja i rješavanja spora.

Načela posredovanja su sljedeća:

  1. Povjerljivost.
  2. Međusobno poštovanje
  3. Dobrovoljnosti.
  4. Transparentnost i pravednost postupka.
  5. Jednakost stranaka.
  6. Neutralnost posrednika.

Treba napomenuti da je koncept posredovanja nastao u antičko doba. U povijesti činjenice takvih slučajeva u trgovini između stanovnika Babilona i Feničana.

Kao moderna metoda rješavanja sukoba, posredovanje se razvija od druge polovice 20. stoljeća, u Australiji, SAD-u i Velikoj Britaniji.

Vrste i tehnike posredovanja:

  1. Transformativni. Sudionici mogu samostalno odrediti tijek medijacije. Treća strana, posrednik ih prati. Ključne komponente ove vrste su sluh i sluh. Kao rezultat toga, sudionici bi trebali biti osjetljiviji na potrebe drugih, pokušajte ih razumjeti.
  2. Obnavljajuća. Stvaraju se uvjeti za dijalog, čiji je glavni cilj vratiti odnose između zaraćenih stranaka. To jest, u ovom slučaju, glavni zadatak posrednika je stvoriti neophodne uvjete za stranke i njihov dijalog.
  3. Rješavanje problema posredovanja. Fokusiranje na interese stranaka, a ne na svojim pozicijama. Posrednik u početku sugerira da stranke pokazuju svoje stajalište, a zatim im pomaže pronaći i prepoznati zajedničke interese.
  4. Nerrativnaya. Posrednik i sukobljene strane kontinuirano utječu jedna na drugu tijekom dijaloga.
  5. Obiteljski orijentirani. Ova vrsta temelji se na reguliranju obiteljskih sukoba, interkultura i sukoba između različitih generacija.

Razmislite o stadijima medijacije koji čine sam proces.

  1. Povjerenje i strukturiranje (iz ove faze postavlja se temelj odnosa stranaka, koji će se promatrati tijekom cijelog procesa posredovanja).
  2. Analizirajući činjenice i identificirajući postojeće probleme (ova faza ima za cilj analizirati činjenice koje su važne za prepoznavanje problema, a taj proces djelomično dolazi od kraja prve faze).
  3. Potraga za alternativnim rješenjima (pregled svih problema, identificirani su glavni i traženi su rješenja koja mogu biti skrivena u zahtjevima i problemima obje strane).
  4. Odlučivanje (glavna zadaća ove faze je zajednički rad sudionika u donošenju odluke koja će biti za njih vrste posredovanja optimalno).
  5. Izrada konačnog dokumenta (dogovor, plan ili dokument koji donosi odluke kojima su stranke u sukobu stigle).

Treba napomenuti da proces posredovanja pomaže u postizanju dogovora i određenog sporazuma bez novog sukoba između stranaka, tj. Uz poštivanje međusobnih stranaka. Važno je i činjenica da posredovanje podržava autonomiju svake suprotstavljene stranke iu nekim slučajevima djeluje kao alternativna zamjena za sudsku intervenciju.