Svi znamo vrlo dobro što je sjećanje dobro smo svjesni da bismo bez nje jedva da se protezili za više od jednog dana i savršeno shvatili da nas priroda nagrađuje ovim darom tako da sva životna iskustva koja smo stekli od nas ne nestanu preko noći u crnom ponoru bezvremenosti, nego su nam služili kao osnovu svjetske percepcije, na kojem se cijeli ljudski život počiva.

Mehanizmi sjećanja ili kako radi stroj sjećanja?

Većina od nas čak i ne razmišlja o tome kako zapamtiti događaj ili koji su mehanizmi pamćenja uključeni. Možemo zapamtiti vizualnu sliku, sve informacije o zvuku u obliku zvukova, možemo dotaknuti teksturu objekta, a također paziti da će nas naši bolni ili receptori okusa podsjećati na pravo vrijeme o kiselom okusu limuna ili oko opreza prilikom rukovanja oštrim objekti. Svi ovi prijenosnici ljudskih mehanizama pamćenja okreću se jedinom svrhom: zaštititi nas od svih vrsta opasnosti i maksimalizirati naš život. Za ovaj je veliki strateški zadatak da se milijuni SMS poruka šalju u mozak, leteći od svih dijelova našeg tijela putem sinoptičkih neuronskih veza. Tamo su svi dobiveni podaci točno razvrstani u datoteke i pohranjeni u arhivima dugoročnih i kratkotrajna memorija iz kojeg u pravom trenutku dobivamo sve potrebne podatke.

Koliko dugo, uskoro ...

Zašto neki događaji, na primjer, imaju neugodan razgovor s kolegom ili sastankom diplomanata na obljetnicu škole, sjećamo se dovoljno dugo, ali trenutak kada nam je stranac u plavoj jakni prošao, možemo za nekoliko sekundi zaboraviti i nećemo ga se sjećati do kraja njegovih dana. Stvar je u tome što mehanizmi dugoročne i kratkotrajne memorije koja se evoluirala tijekom evolucije dobro se suočavaju s funkcijom filtriranja primljenih informacija i razvrstavanjem prema stupnju važnosti. Zašto razbiti ćelije sjećanja sa informacijama koje su nepotrebne s praktičnog gledišta? Ako se prisjetimo svakog trenutka našeg života, svaki korak napravljen prilikom hodanja ili svaki pokret koji radimo kad nam se ruka dosegne s daljinskog upravljača s TV-a, nakon nekoliko dana poludjeli bismo. Naš mozak jednostavno prebacuje ovu bazu podataka na automatski način rada kako bi se mogli usredotočiti na važnije zadatke.

Logika ili mehaničar?

Kada pokušate zapamtiti tekst ili riješiti matematički problem, svi se procesi pamćenja koji se odvijaju u trenutku u vašoj glavi počinju podijeliti na logičke i mehaničke. Logičko razmišljanje čini da se potrudite u značenje pruženih informacija, a mehanički je odgovoran za jasno ljudski mehanizam pamćenja percepciju vizualnih i auditivnih sastavnica. Mehanizmi pamćenja u ljudskoj psihologiji, zapravo, nemaju jasnu razliku između ova dva smjera. Isto je kao uspoređivanje lijeve ruke u kojoj držimo vilicu, držeći komad ukusnog odrezaka na ploči i desnoj ruci, pokušavajući s ovim nožem pokušati rezati ovo remek-djelo kulinarske umjetnosti. Obje se usredotočite na jedan zadatak: hranite se.

Čini nam se da odlučujemo hoćemo li zadržati sjećanja na ovaj ili onaj događaj našeg propadljivog života, u stvarnosti sve je dugo obračunato za nas. Mnogo je lakše zaboraviti na bol koju smo prouzročili nama nego o radosti koju smo doživjeli u vrijeme prvog datuma. Mudra priroda pokušava nas zaštititi od negativnih i pomoći pronaći smisao u budućem postojanju. Zato je stvorila bizarne labirinte ljudskog sjećanja, bez kojih bismo jedva mogli biti tko smo i zasigurno nećemo nositi ponosni naslov Homo Sapiens.