Dugotrajno in vitro kultiviranje embrija (LTC-BS - dugoročna kultivacija u blastocističkoj fazi) je proces čiji je glavni cilj održavanje normalnog razvoja i održivosti cijelog embrija, prije nego što ih se presađuje u utornu šupljinu tijekom IVF-a. Ovaj proces je vrlo kratak u vremenu i traje samo 6 dana. Nakon toga, embrij bi trebao biti postavljen u uterus za fiksaciju u endometrij.
Dugoročno uzgoj zametaka inherentno je visokotehnološki i prilično kompliciran proces koji zahtijeva posebnu, dobro opremljenu laboratorijsku i skupu opremu. S obzirom na ovu značajku, nisu svi centri uključeni u IVF i planiranje trudnoće dati takav postupak.
Ova metoda uključuje uzgoj zametaka u blastocističku fazu. Prethodno korištene tehnike sugeriraju da se embrij treba presaditi u žensko tijelo u fazi njegove fragmentacije, tj. za 2-3 dana. Ta činjenica oštro je smanjila stopu uspjeha IVF i postupaka prijenos embrija morao je ponoviti ponavljano.
Prijelaz na uzgoj embrija in vitro postao je mogući tehnološki napredak na području embriologije, zahvaljujući posebnim razvojem u području reproduktivne medicine. Ova metoda, koja se koristi u vodećim svjetskim reproduktivnim klinikama, podrazumijeva dulji kontakt s embrijom posebnih medija (SICM / SIBM i Embryo Assist / Blast Assist).
Također je vrijedno napomenuti da ova tehnika ne može postojati bez upotrebe posebnog uređaja - multigas inkubatora. U njemu se nekoliko zigota nalazi zajedno s hranjivim medijem. Nakon 4-6 dana, stručnjaci uklanjaju blastocist s ovog uređaja i procjenjuju njegovu održivost. Prema statističkim podacima, otprilike 60-70% jaja oplođenih tijekom IVF-a moguće je dobiti normalne embrije.
Ova metoda IVF-a omogućuje, prije svega, poboljšanje kvalitete selekcije (odabir) i korištenje transplantacije samo embrija koji imaju prilično visoki, tzv. Implantacijski potencijal. Jednostavnim riječima, upotreba ove metode znatno je povećala vjerojatnost trudnoće nakon IVF-a.
Osim toga, među ostalim prednostima dugoročne kulture embrija, obično se nazivaju:
Imajući na umu da je to dugoročno uzgoj zametnih stanica (gameta) i zametaka, govoreći o prednostima ove metode IVF-a, neophodno je ne zaboraviti na nedostatke ove metode.
Prva od njih je činjenica da svi obrađeni zametci ne rastu do blastocista, u većini slučajeva samo 50% njih dolazi do ove faze razvoja. S obzirom na ovu značajku, ova metoda može se provesti samo ako treći dan uzgoja embrija bude najmanje 4. S manjim brojem, vjerojatnost dobivanja najmanje jednog normalnog koji je dostigao stupanj blastociste je vrlo nizak.
Drugi nedostatak je činjenica da čak i ako embrij dostigne razvojnu fazu potrebnu za transplantaciju, to ne daje 100% jamstvo da će implantacija biti uspješna i da će doći trudnoća.