Leukoplakija mokraćnog mjehura, čiji se simptomi i liječenje opisuju u daljnjem tekstu, kronični je poremećaj u kojem su stanice prijelaznog epitela obložene šupljinom ovog organa zamijenjene skvamoznim epitelom. Kao posljedica takvih promjena pojavljuju se površine prekrivene korijeniziranim epitelom. Ova pojava je opasna, prvenstveno zato što takvo tkivo ni na koji način ne štiti zidove mjehura od štetnih utjecaja urina na njih. Kao rezultat toga, nastaje kronična upala. Infekcija igra glavnu ulogu u razvoju poremećaja.
Prvi simptom poremećaja je bol u području zdjelice, koja je kronična, tj. uznemiravati ženu dosta dugo. Međutim, postoji kršenje procesa uriniranja. Važno je napomenuti da s leukoplakijom vratova mokraćnog mjehura, ovi simptomi su izraženije. Proces mokrenja dok je popraćen rezanjem boli, teškim osjećajem pečenja. U većini slučajeva, bol je dosadan, bolan, praćen osjećajem nelagode u području mjehura. U akutnoj fazi, navedeni simptomi se pridružuju znakovi cistitisa, a to su:
Taktika terapijskog djelovanja u takvom kršenju ovisi o stadiju procesa i opsegu oštećenja organa. Stoga, prije liječenja leukoplakije mjehura, provodi se temeljita dijagnoza.
Temelj terapije sastoji se od antibakterijskih lijekova koji se odabiru prema vrsti identificiranog patogena.
Uz antibiotike propisane su protuupalne, sredstva za utvrđivanje i imunomodulatori: Diucifon, Taktivin, Myelopid.
Kako bi se smanjio učinak urina na oštećene zidove mokraćnog mjehura, usađivanje (Refluks). Istodobno se koriste antiseptična rješenja: hijaluronska kiselina, heparin, kondroitin.
Postoji mnoštvo narodnih lijekova koji se koriste za ovo kršenje. Međutim, svi se smatraju dodatnom metodom liječenja bolesti.
Dakle, često se upotrebljavaju cvjetovi od betona, koji piju, razrjeđuju toplim mlijekom. Za lokalnu terapiju, naizmjenično operite s kalendarom i lovcem.