Čovjek je takvo čudno stvorenje koje je vrlo teško prihvatiti činjenicu da je nemoguće živjeti zauvijek. Štoviše, valja napomenuti da je za mnoge besmrtnost neosporna činjenica. Nedavno su znanstvenici predstavili znanstvene dokaze koji će zadovoljiti one koji su zainteresirani za život postoji li nakon smrti.

O životu poslije smrti

Provedene su studije koje su okupile religiju i znanost: smrt nije kraj postojanja. Budući da postoji samo izvan granica neke osobe postoji prilika da se otkrije novi oblik života. Ispada da smrt nije konačna osobina, a negdje tamo, postoji još jedan život.

Postoji li život nakon smrti?

Prvi koji je mogao objasniti postojanje života nakon smrti bio je Tsiolkovski. Znanstvenik je tvrdio da postojanje čovjeka na zemlji ne prestaje sve dok je Svemir živ. A duše koje su napustile "mrtva" tijela su nedjeljivi atomi koji lutaju kroz svemir. To je bila prva znanstvena teorija o besmrtnosti duše.

Ali u suvremenom svijetu nije dovoljna vjera u postojanje besmrtnosti duše. Do danas, čovječanstvo ne vjeruje da smrt ne može biti nadvladana i nastavlja tražiti oružje protiv nje.

Američki anesteziolog, Stuart Hameroff, tvrdi da je život nakon smrti stvaran. Kada je govorio u programu "Kroz tunel u svemiru", rečeno mu je o besmrtnosti ljudske duše, da je izrađena od tkanine svemira.

Profesor je uvjeren da svijest postoji od Velikog praska. Ispada da kad umre čovjek, njegova duša i dalje postoji u svemiru, stječući oblik nekog kvantnog informiranja koji nastavlja "širenje i protok u Svemiru".

Upravo je ta hipoteza da liječnik objašnjava pojavu kada pacijent doživi kliničku smrt i vidi "bijelo svjetlo na kraju tunela". Teoriju svijesti razvila je profesorica i matematičar Roger Penrose: unutar neurona nalaze se proteinske mikrotubule koje akumuliraju i obrađuju informacije, čime nastaju njihovo postojanje.

Znanstveno utemeljeno, sto posto činjenica da još postoji život nakon smrti, ali znanost se kreće u tom smjeru, provodeći razne eksperimente.

Ako je duša materijalna, moglo bi biti moguće imati učinak na nju i učiniti ga poželjeti za onim što ne želi, na isti način kao što čovjek može napraviti da mu se osoba pokaže poznatim pokretom.

Ako su ljudi bili materijalni, onda bi se svi ljudi osjećali gotovo isto, jer bi njihova fizička sličnost prevazila. Gledanje slike, slušanje glazbe ili učenje o smrti voljene osobe, osjećaji zadovoljstva ili užitka ili tuge kod ljudi bili bi jednaki, kao kad osjećaj boli doživljava slične senzacije. Ali ljudi znaju da kad vide isti spektakl, ostaje hladno, a ostali zabrinuti i plaču.

Ako je materija imala sposobnost da razmišlja, onda bi svaka čestica biće mogla razmišljati i ljudi bi shvatili da postoji toliko mnogo bića koja mogu misliti, život nakon smrti činjenica koliko čestica materije nalazimo u ljudskom tijelu.

Godine 1907. eksperiment je proveo dr. Duncan MacDougall i nekoliko njegovih pomoćnika. Odlučili su vagati ljude koji umiru od tuberkuloze u trenucima prije i poslije smrti. Na posebnim ultra-preciznim industrijskim mjerama postavljene su krevete s umirućima. Zabilježeno je da su nakon smrti svaka od njih izgubila težinu. Znanstveno je moguće objasniti ovaj fenomen, ali je istaknuta verzija da je ta mala razlika težina duše osobe.

Postoji li život nakon smrti i što se može tvrditi beskrajno. No, ipak, ako razmišljate o činjenicama, onda možete naći u toj određenoj logici.