Mnogi ljudi pretpostavljaju da je riječ "spol" sinonim za riječ "spol". Ali ovo je mišljenje pogrešno. Spolna pripadnost kombinacija je psihosocijalnih i sociokulturnih osobina koje se obično dodjeljuju određenom biološkom seksu. To jest, čovjek će biti čovjek na biološkom podu, on svibanj dobro osjetiti i djelovati kao žena, i obrnuto.
Kao što je gore spomenuto, ovaj pojam definira i društvena i kulturna obilježja pripadnosti biološkom seksu. U početku se osoba rodi s određenim fiziološkim rodnim karakteristikama, a ne s rodom. Dijete jednostavno ne zna ni društvene norme ni pravila ponašanja u njemu. Prema tome, rod osoba je određena od strane njega i podignuta od strane ljudi oko njega u svjesnije dobi.
Rodno obrazovanje uvelike ovisi o stajalištima o rodnim odnosima onih oko djeteta. U pravilu, sve postulate i temelje ponašanja aktivno su ugrađene od strane roditelja. Na primjer, često se kaže dječaku da je nemoguće plakati jer je on budući muškarac, baš kao djevojka odjevena u šarene haljine zbog toga što je ona predstavnica ženskog biološkog seksa.
Do dobi od 18 godina, osoba, u pravilu, već ima svoju vlastitu ideju o tome kojeg roda smatra sebe. To se događa i na nesvjesnoj razini, tj. Dijete sam u ranoj dobi određuje skupinu kojoj želi pripadati, a na svjesnom primjeru pod utjecajem društva. Mnogi se sjećaju kako su u djetinjstvu kupili igračke koje se uklapaju u seks, tj. Dječaci su imali automobile i vojnike, djevojke i lutke te pribor za kuhanje. Takvi stereotipi žive u bilo kojem društvu. Trebamo ih za ugodniju komunikaciju, iako u mnogočemu ograničavaju osobnost.
Potrebno je formiranje rodne i obiteljske pripadnosti. U dječjim vrtićima, posebne su klase razvoj ovaj proces. Uz pomoć, dijete se poznaje i naučava se identificirati kao određenu skupinu ljudi. Ove podgrupe formiraju i po spolu i po obitelji. U budućnosti pomaže djetetu da brzo uči pravila ponašanja u društvu.
Međutim, možda će se rod razlikovati od spola. U tom će slučaju doći do procesa samoidentifikacije, ali će zahtijevati individualni pristup.
Postoje razne metode testiranja za određivanje spolnog i rodnog identiteta osobe. Cilj im je identificirati samoidentifikaciju osobe, kao i određivanje njegovih rodnih uloga u društvu.
Jedna od uobičajenih metoda sugerira odgovaranje na 10 pitanja, uz pomoć kojih se otkrivaju gore navedene karakteristike. Druga se temelji na crtežima i njihovoj interpretaciji. Valjanost različitih testova je sasvim drugačija. Stoga, da kažemo da danas postoji barem jedna metoda koja 100% omogućuje određivanje spola neke osobe, ne postoji.
Upitnik Sandre Bem