Sloboda je način života koji svatko može odabrati za sebe. Sartre je francuski mislilac, rekao je da neograničena sloboda vlada u unutarnjem svijetu čovjeka, ali u odnosu na vanjsku slobodu, čak iu suvremenim, urednim zakonima svijeta, postoji mnogo kontradikcija. Stoga, u Deklaraciji o ljudskim pravima, članci o slobodi pojedine države da je osoba slobodno djelovati slobodno i jedina stvar koju treba obratiti pozornost je poštivanje prava drugih ljudi. To jest, sam pojam bivanja u društvu čini apsolutnu slobodu nemogućim.
Sloboda kao uvjet za samoostvarenje osobnosti nastaje kada osoba shvati svoje sposobnosti, talente, znanje, određuje u kojim sektorima ih može primijeniti, a društvo mu daje ovu priliku. Ali što zapravo može dati društvu slobodu?
Što je veća zadovoljstvo osnovnih ljudskih potreba u hrani, odjeći, znanosti, prostoru, prometu, što je više kultura i sloboda pojedinca, to je moralni odnos između ljudi, to je veća sposobnost pojedinca da razmišlja o visini. Uostalom, samo nekoliko genijalaca može s gladnim želucima, bez skloništa i ljubavi, razmišljati o višim pitanjima, otkriti nešto, proučavati i postati žrtve, biti genije. Društvo mora funkcionirati na takav način da svaka prosječna osoba ima pravo na slobodu izbora osobnosti, a za to samo treba osigurati uvjete za moralni rast.
Mi smo vođeni nuždom, iz tog razloga, slobode i nužnosti pojedinih, nerazdvojnih koncepata. Jedan filozof je rekao da je sloboda poznata nužnost, jer nas vode dvije vrste potreba: neidentificirani, za koje nismo svjesni i poznati, tada volja i čovjek mogu odabrati.
A pojam apsolutne slobode jest ili utopija ili samovoljnost. Uostalom, bezgranična sloboda jednoga, značilo bi ugnjetavanje prava drugih.