Zaboravljanje je vrlo važan mehanizam za ljudsku psihu koja se sastoji u nestanku određenog dijela informacija iz ljudske svijesti. Unatoč činjenici da na prvi pogled to izgleda kao problemski mehanizam koji samo otežava, zapravo pomaže u najtežim životnim situacijama. Zaboravljanje na psihologiju tretira se drugačije, jer postoje dvije vrste ovog procesa koji razlikuju uzroke zaboravljanja: prirodno i kao rezultat nekih psiholoških trauma.
Zaboravljanje kao proces pamćenjaPrva stvar koja se uklanja iz sjećanja je ona na kojoj nismo dugo usmjerili pažnju. Često zaboravite sve misli koje lete u mojoj glavi prije odlaska na spavanje, zbog čega i savjetujem da zadrži notes i olovku za bilježnicu. Spavanje, u pravilu, briše loše sjećanja, omogućava psihu da se opusti u trenutku tuga. Oblik zaboravljanja jest činjenica da obuhvaća događaje za koje ne pridajemo važnost, što nam omogućava da imamo na umu samo relevantne i važne informacije za nas.
Za većinu ljudi, neugodni događaji nestaju iz sjećanja, a ne ugodni, što daje razlog za razmišljanje o tome kako se to događa proces represije onoga što nas izaziva negativne emocije. To je zahvaljujući zaboravljanju da nećemo ubiti ostatak života nakon smrti rođaka, ali nalazimo snagu za preživljavanje ove situacije.
Ponekad memoriranje djeluje protiv nas, a samo ga nedostatak može se nazvati problem zaboravljanja. Ako se u vašem umu pohranjuje nešto neugodno, isprobajte jednostavnu tehniku.
Ustani ravno, vratite se, zamislite da su informacije pohranjene u vašim rukama i nogama, pluća. Usredotočite se na trenutak, a zatim ga izbacite iz sebe, osjećaš olakšanjem. Udisati, izdahnuti i tresti sve dijelove tijela. Nakon toga, proces zaboravljanja bit će mnogo brži.