sebičnost - karakterna osobina koja ne pokazuje najbolju stranu osobnosti. Nije lako za egoiste, kao i za čitavo njihovo okruženje. Kao rezultat toga, postoji začarani krug beskrajnih nezadovoljstva. Najviše neugodna stvar u vezi toga je da je sebičnost kvaliteta koja nije urođena, ali stečena, često njeguju ljubavni roditelji u djetinjstvu. Što učiniti ako je dijete sebično, kako se to dogodilo i je li moguće ispraviti situaciju - o tim će se stvarima dalje raspravljati.
Dijete zdravog sebičnostiNe možemo to reći kako bi spriječili razvoj egoizma potrebne iz kolijevke. Od rođenja, za dijete, egoizam je norma i jedini način preživljavanja. Tijekom prve godine svog života, čim dijete treba nešto ili mu se ne sviđa, ovo glasno plače. Dijete ne razmišlja o drugima, o njihovim željama ili potrebama, za njega je važno da se zadovolje sve njegove potrebe. Malo odrastao dijete učenje puzati , hoda, razgovor, pa ipak pažnja cijele obitelji usredotočuje se samo na njega, ali još je prerano govoriti o sebičnosti. Preokret dolazi kada dijete počinje ostvariti svoj "ja", da se odvoji od drugih, da se suprotstavlja. To se obično javlja za tri godine, kada se zamjenica "I" pojavljuje u govoru. U ovoj fazi interakcije s društvom, također treba tražiti načine kako spriječiti formiranje sebičnosti.
Obične pogreške roditeljaČesto roditelji ne ulaze u ovu dobnu liniju i nastavljaju uvjeravati dijete na sve načine da je on najbolji, jedini, itd. Unatoč svijesti djeteta, činjenica da on već može objasniti, roditelji izbjegavaju zabrane, i dalje zadovoljavaju najmanji "Želim, daj mi to." Dijete se neizbježno razvijalo sebično, ako roditelji, bake i djedovi uvijek pokušavaju dati samo najbolji, najukusniji zalogaj: "Ja ću se pogoršati, ali ovo je bolje za vas". Mame i tate zaboravljaju da je vrijeme da poučavate dijete da pomogne, oni sami sklope igračke, oduzme razbacane stvari i ne misle da su u budućnosti veliki problem.
Načini sprečavanja i otklanjanja situacijeI konačno, primijetivši znakove sebičnog ponašanja, nemojte paničariti, nemojte kazniti dijete. Odabrana igračka u pješčaniku ili kuglu u tjelesnom odgoju nije razlog za izvođenje zaključaka. Promatrajte dijete, razmislite o tome koje su greške napravili u odgoju i pokušajte postupno staviti sve na svoje mjesto.