Erozija cerviksa, prema rezultatima studije, utječe na čak 44% žena u dobi trudnoće. Dokazano je da erozija cerviksa s nepovoljnim protokom može dovesti do razvoja raka vrata maternice.
Erozija je površinski nedostatak epitela. U početku, kada nije bilo moguće ispitati grlić maternice s kolposkopičnom opremom, erozija se nazvala bilo kakvim defektom u vaginalnom dijelu cerviksa, izraženom u izgledu nepravilno oblikovane blijedo ružičaste sluznice.
Kada se pojavio kolposkop, otkriveno je da u većini slučajeva defekt u cerviksu nije stvarna erozija, već širenje cilindričnog epitelnog tkiva cervikalnog kanala u vaginalni dio. Stoga, u modernoj ginekologiji, pojam "cervikalna erozija" koristi se prilično rijetko, a pojam " cervikalna ektopičnost "Ili" pseudo erozija ".
Doista dolazi do lažne erozije cerviksa. U veličini, cervikalna erozija varira od 0,2 centimetra do 2 centimetra ili više.
U kolposkopiji, pseudo erozija se definira kao patch nepravilnog oblika, svijetle crvene boje, prekrivene dugim ili okruglim papilom (ima svojstven "baršunasti izgled"). Ona dobiva svijetlu crvenu boju zbog krvnih žila koje se prozirne kroz sloj cilindričnog epitela. Oko pseudo erozije, u pravilu, postoje zakrpe svijetlo sive boje (slojeviti skvamozni epitel).
Stanice cilindričnog i stratificiranog skvamoznog epitela su normalne formacije za cerviks, no u nekim slučajevima mogu se pojaviti patološke: jod-negativne zone, bijele površine (leukoplakia), strukture mozaika. Patološke formacije su nepovoljni znak i mogu proći malignu degeneraciju.
Pojava erozije varira ovisno o veličini greške:
Klasifikacija erozije po veličini ima najveći klinički značaj, jer ovisi o izboru liječenja. Mala čira na sluznici mogu proći vlastito, a erozija srednje i velike veličine najčešće zahtijeva kompleksno liječenje, uključujući kirurško izrezivanje erodiranog dijela grlića maternice.