Frakcije nogu podijeljene su na kondilne prijelome (zadebljani kraj kostiju, formiranje zgloba i korišten za pričvršćivanje mišića), prijelom dijafize (središnji, cjevasti dio kosti), frakture gležnjeva.

Razvrstavanje prijeloma

Prijelomi zglobova tibije najčešće se javljaju kada pada s visine na ravnim nogama ili na koljenu. Glavni simptomi su bol i oteklina na području frakture. Također ove vrste prijeloma prati krvarenje u koljeni, donja noga je obrnuta, pokretljivost zgloba je ograničena.

Na prijelazu dijafize, ovisno o vrsti ozljede, jedna ili obje tibijske kosti su oštećene. Fraktura može biti poprečna, kosa ili fragmentirana. Najčešće se javlja kao rezultat udaranja šindri. Shinova deformacija je moguća, postoji bol i oteklina na području frakture, potpora na nozi je nemoguća.

Prva pomoć za prijelome

Liječenje prijeloma obavlja se isključivo u bolnici. Neposredno na mjestu ozljede, fiksiranje se vrši s gumom, i bez obzira na vrstu oštećenja, i koljena i zglobovi zgloba su fiksni. Možete nametnuti medicinsku gumu, a u nedostatku toga, upotrijebite materijal pri ruci (ploče) ili jednostavno vezati nogu na drugu. S otvorenim prijelomom, treba paziti da spriječi infekciju u rani. Nakon nanošenja gume i obavljanja anestezije, pacijent treba ući u bolnicu što je prije moguće.

Prijelomi srednjeg dijela kosti nisu složeni i u većini slučajeva se liječe konzervativno primjenom lijevanog žbuke. U slučaju rascijepljenog i fragmentiranog prijeloma, operacija može biti potrebna za poravnavanje kosti.

Za prijelome gornje noge s pomakom može se zahtijevati repozicija kosti, nakon čega se gips primjenjuje najmanje 6 tjedana, a ako je nemoguće precizno poravnati kosti, obavlja se skeletna vučna sila, koja traje do 2 mjeseca.

Ove frakture se liječe na različite načine, ovisno o težini, mjestu ozljede, dobi i individualnim karakteristikama organizma. Uvjeti mogu biti od jednog mjeseca do prijeloma bez pomaka do 3 mjeseca u teškim slučajevima.

Rehabilitacija nakon prijeloma

Glavna pitanja rehabilitacije nakon frakture su obnova pokretljivosti mišića i zglobova, borba protiv atrofije i stagnacije. Da biste to učinili, prije svega primijenjena fizikalna terapija.

Započnite nastavu prije skidanja žbuke. U ovoj fazi, oni se sastoje od kretanja prstiju, kao i napetosti mišića.

Nakon uklanjanja žbuke potrebno je razviti nogu, postupno povećavajući opterećenje. U početnim fazama preporučuje se kretanje s trskom, a vježbe se trebaju izvoditi na leđima ili strani (nogu, itd.). Aktivnosti u bazenu vrlo su korisne u takvim situacijama.

Najčešće vježbe uključuju:

  1. Rotacija nogu ozlijeđene noge, kako bi se razvila zajednička pokretljivost. Tjelovježba se ne preporučuje u prvim danima nakon uklanjanja gipsa.
  2. Podignite noge, zauzvrat, pod kutom do 30 stupnjeva, držeći se na neku vrstu podrške. Vježba pomaže razviti mišiće prednje površine bedara.
  3. klasifikacija fraktura krvi
  4. Držeći držač, ljuljajući noge na stranu kako bi razvili mišiće unutarnje površine bedara.
  5. Polako popnite se gore i dolje, držeći ga na zid ili drugu potporu, ako je potrebno. Tijekom vremena, kako biste povećali opterećenje, vježbu možete izvesti, stojeći na jednoj nozi.
  6. Uobičajeno hodanje - za razvoj mišića ili penjanje stepenica - za zglobove.

Uz fizikalnu terapiju za brzi oporavak, koristite masažu, hidromasažu, terapeutsku kupelj.